Srednjovjekovni ratni čekić Čekić, kao glavno oruđe ručnog rada, bio je antičkog porijekla, ali je, kao i sjekira, brzo postao oružjem ranih seljaka. Pravi ratni čekić prvi se put pojavio krajem 14. stoljeća, o čemu svjedoče rukopisne ilustracije i bojne priče tog vremena. U otkrivenim masovnim grobnicama poginulih u bitci kod Visbyja 1361. godine pronađene su mnoge lubanje s malim četvrtastim ubodima koji su se mogli napraviti samo ranim ratnim čekićima. Oko 1450. čekić je dobio kratki okomiti šiljak koji se mogao rotirati do slabih točaka oklopa. Poput bojne sjekire, drška čekića je često bila ojačana metalnim elementima zakovicama kako bi se spriječilo da neprijatelj mačem prepolovi oružje. Ubrzo su potpuno metalne ručke postale standard za viteške sjekire, buzdovane i čekiće. Ratni čekić je izvorno bio viteško oružje koje se koristilo protiv drugih jahaćih vitezova. No, za pješaka, koji je već koristio razne duge motke, lakši ratni čekić postao je sve preferiranije oružje u borbi protiv konjanika. Dizajn čekića se nastavio poboljšavati - izdužena ručka za još učinkovitiji utjecaj na kacigu, dodatak gornjeg šiljka dao je čekiću funkcije slične koplju: hvatanje oklopa, uzde, štita ili za udarac sposoban probiti čak i teški oklop. Protiv konjičkih protivnika oružje je moglo biti usmjereno na zbacivanje oklopljenog neprijatelja na zemlju, gdje bi se lakše mogao pobijediti. Karakteristike Tip: ratni čekić Ukupna dužina: 60 cm Dimenzije glave: 19 x 3 x 2,5 cm Težina: 1,45 kg