Aloe vera ili aloja (lat. Aloe barbadensis M.) je višegodišnja biljka koja je dobila ime po botaničaru Milleru koji ju je otkrio na Barbadosu te ju uvrstio na popis ljekovitog bilja. Prirodna staništa su suha i topla područja, stoga najbolje uspijeva u krajevima gdje je godišnja prosječna temperatura oko 22°C  (Meksiko, Karibi), a danas je jedna od najpoznatijih ljekovitih biljaka koja ima široku primjenu u farmaceutskoj industriji. Pripada porodici Asphodelaceae (čepljezovke) kojoj pripadaju i mnogi sukulenti, te ima karakteristične mesnate listove u kojima skladišti vodu, zbog čega je otporna na sušu.

Prilagodljiva je na različite uvjete stoga raste i na obali i na planinskim područjima, u teglama i u staklenicima. Zrelost postiže u četvrtoj godini kada dosegne visinu od 60-90 cm. Ima plitak korijen koji naraste 20-30 cm te blijedozelene listove s trnjem koji su dužine 40-50 cm. Životni vijek je oko 12 godina.

Aloe vera cvijeta od proljeća do jeseni, ovisno o vrsti i sorti, a cvjetovi se formiraju na vrhu jednostavne, duge ili razgranate stabljike. Obično su žute, narančaste ili crvenkaste boje, a mogu biti samostalni ili u skupinama te viseći ili uspravni. Danas se najviše uzgaja na plantažama diljem Australije, Afrike, srednje Amerike, Rusije, Meksika, Japana, a u Španjolskoj, Izraelu i Grčkoj su najpogodnija područja za uzgoj organske Aloe vere.

Uzgaja se najviše zbog farmaceutskih pripravaka poput gelova i tinktura koji djeluju umirujuće na kožu, a sličan učinak ima i na probavu. Sok aloe vere smiruje želučane probleme te uspostavlja ravnotežu šećera u krvi.