Bajamonti Julije: Storia della peste che regno’ in Dalmazia Negli Anni 1783 -1784.

Julije Bajamonti: Storia della peste che regno’ in Dalmazia Negli Anni 1783 -1784

Vrlo rijetka knjiga o kugi koja je harala Dalmacijom sa dva preklopna zemljovida.

Julije Bajamonti (tal. Giulio Bajamonti) (Split, 4. kolovoza 1744. – Split, 12. prosinca 1800.), hrvatski liječnik, književnik, skladatelj, glazbeni teoretičar, polihistor, filozof i enciklopedist. 

Julije Bajamonti rodio se u splitskoj graðanskoj obitelji koja se doselila iz Poreča 1704. godine. Studirao je medicinu u Padovi, a po završetku studija radio je kao liječnik u Hvaru i Splitu. Oženio se pučankom, zbog čega su ga se roditelji odrekli, pa je neko vrijeme živio i službovao u Kotoru. Imao je sina Emila i kćer Helenu. Nakon povratka iz Kotora djelovao je kao orguljaš i zborovoða u katedrali, a kasnije je nastavio liječničku praksu. Bio je prijatelj Ruðera Boškovića i veoma cijenjen u Dubrovniku.Bio je veoma svestran znanstvenik, liberalnog usmjerenja, a zbog svojeg je kritičkog odnosa prema feudalnom društvu i konzervativnoj Crkvi, bio izložen kritikama šireg graðanstva Splita.
Pisao je medicinske, povijesne, arheološke, etnološke, lingvističke, filozofske, prirodoznanstvene, nautičke, ekonomske i agronomske tekstove, a bavio se i fizikom, kemijom i astronomijom. Prikupljao je narodne pjesme i napjeve, kao i graðu za povijest Dalmacije i Splita u 16. i 17. stoljeću, kao i za enciklopedijski i glazbeni rječnik. Napisao je oko 150 skladbi, meðu kojima se ističu simfonije Svečana glorija, Passio nelle domenica delle Palme, Rekvijem (napisao ga je za svog prijatelja Ruðera Boškovića) i oratorij La traslazione di San Doimo. Napisao je djelo o povijesti Splita te knjigu o kugi u Dalmaciji u kojoj je iznio čitav niz podataka o zdravstvenim prilikama u Dalmaciji u 18. stoljeću.
Bio je jedan od najistaknutijih članova splitske Gospodarske akademije.