Učitavanje
| Kategorija i podkategorija: | Usluge - Ostale usluge |
|---|
Za pacijente koji imaju problem nedostatka velikog broja zubi rješenje su zubne proteze. Protezama možemo nadomjestiti bilo dio, bilo sve zube jedne čeljusti pa ih stoga dijelimo na parcijalne ili djelomične proteze i na totalne ili potpune proteze. Za razliku od implantoloških protetskih rješenja riječ je o mobilnim protetskim radovima iz domene klasične zubne protetike koju pacijent može izvaditi i vratiti na mjesto.
Ukoliko pacijentu nedostaje dio zubi, praznine možemo popuniti djelomičnom ili parcijalnom protezom. Pri tome nije nužno da se praznine nižu jedna za drugom. Ovo je prilagodljivo rješenje te jednim protetskim radom možemo upotpuniti zubni niz na suprotnim stranama čeljusti.
Ova vrsta proteze oslanja se kako na zubno meso, tako i na postojeće zube. Bitno je da zubi koji se koriste kao uporište proteze budu zdravi odnosno sanirani u slučaju nekog nedostatka, npr. parodontitisa. Ponekad je potrebno izvaditi postojeći zub jer bi zbog, primjerice, klimavosti mogao ugroziti stabilnost i održivost cijelog protetskog rada.
Zbog konstrukcije koja za uporište ima zdrave zube pacijenta građa parcijalne proteze složenija je od građe totalne proteze. Međutim, to joj ujedno jamči određene prednosti pred totalnom ili potpunom protezom.
Uz parcijalnu protezu žvakanje i govor smireniji su zahvaljujući kvačicama, metalnim elementima koji ju drže na zdravim zubima i tako protezu čine stabilnom i ugodnijom za korištenje.
Posebni metalni elementi djelomične proteze, upirači, dio žvačnih sila prenose s proteze na zdrave zube. To pacijentu omogućuje prirodnije i snažnije žvakanje, čak i tvrde hrane.
Osim kvačica i upirača, parcijalna proteza može se na zdrave zube učvrstiti i pomoću metalnih spojnih elemenata, etečmena, ali i pomoću metalne prečke pričvršćene na postojeće zube. Osim toga, prijenos žvačne sile s djelomične proteze na zdrave zube može se načiniti i pomoću tzv. teleskopskih krunica.
Riječ je o dvostrukom nizu krunica, unutrašnjem, izbočenom nizu koji je pričvršćen na zub, i vanjskom, udubljenom, koji je dio parcijalne proteze. Nalijeganjem udubljene vanjske krunice na izbočenu unutrašnju ostvaruje se čvrsto prianjanje koje osigurava stabilnost i odličan prijenos žvačnih sila.
Iz svega navedenog očita je važnost zdravlja zubnog mesa i preostalih zubi ukoliko se pacijent odluči na parcijalnu zubnu protezu. Naši stomatolozi povest će računa da vaše protetsko rješenje postave na zdrave temelje i zajamče njegovu maksimalnu trajnost.
Parcijalna proteza izrađuje se od akrilata, što je vrsta biokompatibilne i u stomatologiji temeljito iskušane plastike. Kako bi imala dovoljnu čvrstoću i stabilnost parcijalnu protezu moramo ojačati wironitom, metalnom legurom koja se za tu svrhu koristi. To donosi još jednu kvalitetu parcijalne proteze: zahvaljujući metalnom ojačanju baza proteze manjih je dimenzija što zauzvrat omogućuje lakše navikavanje pacijenta na govor i žvakanje s protezom.
Dođe li kod pacijenta do gubitka svih zubi jedne čeljusti taj problem riješit ćemo totalnom ili potpunom protezom. Budući da pacijent više nema vlastitih zubi, kao oslonac proteze poslužit će zubno meso. Premda je totalna proteza po svojoj konstrukciji jednostavnija od parcijalne, za njezinu uspješnu izradu potrebno je u obzir uzeti mnogo važnih faktora.
Za razliku od parcijalne proteze, koja se oslanja na preostale zube, totalna zubna proteza oslanja se samo na zubno meso. To znači da će se opterećenja nastala uslijed žvakanja preko njega prenositi na čeljusnu kost. Međutim, protezu ne možemo samo tako staviti na zubno meso.
Kako pacijent nema više svojih zubi, čeljusna kost i zubno meso podložni su propadanju: čeljusna kost s vremenom se resorbira, postaje uža i niža, a zubno meso prati taj proces povlačenjem i snižavanjem. Riječ je o prirodnom procesu i tipičnom problemu uvjetovanom nedostatkom zubi.
Kost se obično povlači neujednačeno. Naime, u većini slučajeva pacijent zube gubi malo po malo pa se i kost povlači istom dinamikom, prateći tempo gubitka zubi. To rezultira grbavim čeljusnim grebenom ispod zubnog mesa i neravnim osloncem za protezu.
Na koncu, uzmemo li u obzir i to da zubno meso nije građeno za gnječenje i opterećenja kakvi nastaju žvakanjem postaje jasno da totalna proteza mora ne samo nadomjestiti izgubljene zube, nego i prevladati nedostatke kosti i zubnog mesa kod konkretnog pacijenta.
Kako bi totalna proteza bila dugoročno rješenje za pacijenta moramo ju prilagoditi prirodnim temeljima njegove čeljusti. Prije svega, žvačne sile i opterećenja nastale žvakanjem moramo rasporediti na što širu površinu. Stoga će baza totalne zubne proteze biti znatno šira nego baza parcijalne proteze.
U slučaju totalne proteze za gornju čeljust baza će se protezati i preko nepca, a kod donje će se raširiti koliko je moguće a da pri tom ne smeta jeziku. Ima li pacijent dovoljno visok čeljusni greben, proteza će ga obuhvatiti i tako se dodatno učvrstiti.
Totalne zubne proteze u cijelosti izrađujemo od akrilata. Ovaj lagani ali izdržljivi materijal bojom i oblikovanjem omogućuje vjernu reprodukciju izgleda zubnog mesa i zubi. Pri izradi proteze povest ćemo računa o tome da nadoknadimo visinu izgubljene čeljusne kosti pa će proteza sasvim odgovarati prirodnom izgledu vaše čeljusti.
Glavna prednost parcijalnih i totalnih zubnih proteza je njihova cijena. Uz to, prednost je i to što se mogu brzo napraviti, a u redovitim okolnostima ne zahtijevaju ni oralnokirurške zahvate uz koje je povezan dugotrajni oporavak pacijenta.
Nedostatak mobilnih zubnih proteza, osobito totalnih, jest teže navikavanje pacijenta na govor i žvakanje uporabom proteze. Mnogi pacijenti nikad se posve ne naviknu na svoje mobilne proteze. Totalne proteze donjih čeljusti mogu biti prilično nestabilne. Donja čeljust je pomična pa proteza može ispadati ili se klimati već i uslijed govora.
Stoga pacijenti nerijetko moraju koristiti posebno ljepilo kako bi proteze učinili stabilnima, međutim, osim što to podrazumijeva dodatan financijski izdatak, ljepilo također doprinosi neprirodnom osjećaju u ustima.
Uz sve navedene nedostatke, treba upozoriti i na to da se prirodna resorpcija čeljusne kosti nastavlja. To će povremeno tražiti dorade i prilagodbe proteze kod stomatologa.
Prednosti klasičnih zubnih proteza
Niža cijena u odnosu na fiksna implantološka rješenja.
Brza izrada.
Nema oralnokirurških zahvata i dugog oporavka.
Nedostaci
Teže navikavanje na govor i žvakanje.
Nestabilnost i neprirodan osjećaj.
Moguć financijski izdatak za ljepilo.
Uz mobilna protetska rješenja već niz godina nude se i fiksna, implantološka protetska rješenja. Osnovna razlika između ove dvije vrste protetike je u osloncu: mobilna protetika oslanja se na zube i zubno meso, a implantološka protetska rješenja oslanjaju se na ugrađene implantate. Uz to, razlike su i u materijalu izrade, načinu ugradnje, većoj cijeni te većoj trajnosti i kvaliteti.
Suvremena zubna protetika razvija se u smjeru fiksnih i polufiksnih implantoloških rješenja. Stoga svim pacijentima preporučujemo da u svoju odluku o adekvatnom rješenju svog problema nedostatka zubi uključe i ovu alternativu.
info@videntis.eu
Trg Nikole Zrinskog 6, 10000 Zagreb