Zubne proteze

U slučajevima kada nije moguće izraditi fiksne nadomjeske, zubne proteze nude zadovoljavajuće rješenje, omogućujući žvakanje, govor i zadržavanje prirodne fizionomije lica.

Zubna proteza spada u mobilne protetske radove, omogućujući pacijentu samostalno vađenje protetskog rada iz usta. No, treba znati kako prilagodba na zubnu protezu nije jednostavna te od pacijenta zahtijeva vrijeme i strpljenje. Zbog osjećaja neprirodnosti,  gubitka okusa hrane, pacijenti se često ne mogu ni nakon dugo vremena naviknuti na nju.

Sastoji se od baze na kojoj su postavljeni umjetni zubi, najčešće plastični ili keramički. 

Baza je dio zubne proteze koji prianja uz sluznicu te se najčešće  izrađuje od ružičastog akrilata, kako bi se bojom uklopila u okolnu sluznicu ili kombinacije akrilata i legura lakih metala, poznatih pod nazivom Wironit.

Baza proteze omogućuje raspodjelu žvačnih sila na sluznicu i koštanu podlog pa je stoga važno da površina baze bude što veća kako bi se žvačne sile raspodijelile na što veću površinu čime se postiže stabilniji i ugodniji zagriz.

Totalne zubne proteze:

Izrađuju se posebno za gornju i donju čeljust u situacijama kada dođe do gubitka svih prirodnih zuba u jednoj od čeljusti. 

Gornja baza pokriva cijelo nepce, a donja baza ima oblik potkove ostavljajući slobodan prostor za jezik. Prilikom žvakanja, proteza mora ostati nepomična, a ležište mora biti povoljnog oblika uz dovoljno preostale kosti.

Parcijalne (djelomične) proteze:

Izrađuju se kada je prisutan određeni broj prirodnih zuba u čeljusti koji omogućuju pridržavanje proteze. 

Preostali zubi moraju biti sanirani kako bi se na njih pričvrstila djelomična proteza, što ju čini stabilnijom tijekom žvakanja i govora, a time i ugodnijom za nošenje.

Kod djelomičnih proteza opterećenje koje nastaje tijekom žvakanja prenosi se i na ostale zube i na taj način rasterećuje sluznicu, koja ne može podnijeti velika opterećenja. 

Zubne proteze na implantatima:

aProteze na implantatima su zubne proteze koje se pričvršćuju na implantate 3 do 6 mjeseci nakon  njihove ugradnje. Kako bi se postigla maksimalna funkcionalnost i stabilnost potrebno je ugraditi minimalno dva do četiri implantata u jednoj čeljusti.

Proteza se s implantatima može povezati na dva načina, ovisno o indikacijama i slučaju. Prvi način povezivanja je putem lokatora, malih gumbića koji se postavljaju u protezu te se preporučuje kod pacijenata sa smanjenim međučeljusnim odnosima. Drugi način vezanja proteze s implantatima je pomoću metalne prečke. Metalnom prečkom se postiže veća retencija jer obuhvaća veću površinu, ali održavanje oralne higijene zahtijeva malo više truda.  

Prednosti zubnih proteza na implantatima:

• Nepostojanje nepca kod gornje proteze
• Bolja stabilnost, nema potrebe za korištenjem ljepila
• Lakše održavanje oralne higijena
• Financijski povoljnije rješenje od fiksnog rada na implantatima
• Zubne proteze potrebno je najmanje jednom dnevno skinuti i oprati te dezinficirati odgovarajućim sredstvima, a preporuka je da se opere nakon svakog jela te obavezno prije spavanja.